Knjiga predstavlja vrijedno i na prostoru RH jedinstveno interdisciplinarno djelo, koje kroz prošlost i suvremenost razmatra semiotičnost smrti, koju autor stavlja u kontekst društvenih normi i vrijednosti, promišljajući pritom i fenomenologiju smrtne kazne kao delikatne metode zaštite i očuvanja društvenog sustava, koja od svog uvođenja izaziva etičke i pravne prijepore. Istovremeno, knjiga propituje, promišlja i analizira i percepciju temeljnih životnih vrijednosti u kontekstu smrtnosti. Autor sugerira da je, povijesno gledajući, velik broj civilizacija odnos prema životu temeljio na egidi „pripreme za vječnost“, što je regrutiralo i ishodišta brojnih religijskih uvjerenja i usmjerenja, a ritualnost smrti i predsmrća predstavlja jedan od antropološko najpotentnijih istraživačkih motiva, pa su u knjizi predstavljeni brojni hrvatski narodni običaji vezani za predsmrtne i posmrtne običaje.
Unatoč, antropološki gledano, neodvojivosti života od smrti, knjiga postavlja nekoliko retoričkih pitanja: može li čovjek 21. stoljeća, unatoč znanjima, spoznajnom dosegu i dostupnim informacijskim tehnologijama, ostati imun na efekte svijesti o smrtnosti? Je li „subjektivna istina“ subordiniran pojam „društvenoj istini“, ukoliko potonja uopće ima smisao izvan zadanosti sustava u kojem djeluje? Događa li se circulus vitiosus, pa se tako čovjek pomiren s izvjesnošću konačnosti, uvijek na kraju vraća temeljnim društvenim vrijednostima?Promišljajući ova pitanja u poglavljima knjige vezanim uz fenomen smrti u filmu, sportu i medicini, autorice navedenih cjelina analiziraju tanatologiju i eshatologiju kao sastavni dio filmske umjetnosti, pristupa i povijesti sporta te adherencije u sustavu zdravstva.
Recenzije
Još nema recenzija.