AKUSTIKA TIŠINE

Teško je pobrojiti sve problemske sklopove i metafore što ih rastvara, otvara i zatvara roman Akustika tišine. Naći ćemo se na skliskom terenu međusobnih obiteljskih nerazumijevanja, pa i patologije. Sudariti se s nestankom ljubavi i braka, kao i patrijarhalno-primitivnim obrascima ponašanja. Uroniti u jezive slike jednoga nedavnog razdoblja kad je imati ‘pogrešno prezime’ moglo značiti kraj prijateljstava, ljubavi, snova, pa i života kao takvog. I zakoračiti iza zidova psihijatrijske ustanove u kojoj glavna junakinja, Nora, prisilno boravi s prišivenom dijagnozom. Kad se njezina svakodnevica i sjećanja, pomiješana s hrpom nepotrebnih medikamenata, razliju pred nama kao znakovita i optužujuća bujica, ostat ćemo bez teksta. I glasno navijati da se konačno izbori za sebe i vlastiti komadićak života. I da joj netko napokon pomogne. Je li kasno za to? – Jagna Pogačnik